Zeničanin Anto Šakić je prvi čovjek koji je osvojio Mont Blanc uz pomoć štaka

Zeničanin Anto Šakić je prvi čovjek koji je osvojio Mont Blanc uz pomoć štaka


U životu nam se mnogo puta neki izazovi čine nemogućim i zato odustajemo, ali 68-godišnji Zeničanin Anto Šakić prihvatio je sve životne poteškoće i ostvario svoje snove. Olimpijske 1984. godine Šakić je ušao u historiju kao prvi čovjek koji je osvojio drugi najviši vrh Evrope uz pomoć štaka.

U životu nam se mnogo puta neki izazovi čine nemogućim i zato odustajemo, ali 68-godišnji Zeničanin Anto Šakić prihvatio je sve životne poteškoće i ostvario svoje snove. Olimpijske 1984. godine Šakić je ušao u historiju kao prvi čovjek koji je osvojio drugi najviši vrh Evrope uz pomoć štaka.

Zeničanin Anto Šakić prijateljima i poznanicima poznat je po nadimku Štaka. Nadimak nije dobio zbog toga što je 25. maja 1960. godine, trčeći u školu, usljed udara voza prilikom prelaska pruge ostao bez noge, već po igraču Miri Štaki, jer je i on igrao nogomet.

Nesretan slučaj iz 1960. godine koji je tada desetogodišnjem Anti odredio sudbinu nije prekinuo njegovu želju za životom. Četvrti razred osnovne škole završio je tokom rehabilitacije u Banjoj Luci, a po dolasku kući nastavio je svoje djetinjstvo.

“Bio sam dijete puno života i želje za sportom”

“Vozio sam sličure, tada kada ih skoro niko nije vozio, ja sam bio najbrži u svojoj Donjoj Gračanici kod Zenice i to s jednom nogom. Kasnije sam i skijao, a i kroz druženje s ljudima postao član planinarskog društva i tada je počela moja ljubav prema planinama”, govori Šakić u razgovoru za Klix.ba.

Pun energije i sreće u očima dok se prisjeća Titovog maratona, Šakić govori kako je 1978. godine sa štakama pretrčao 80-ak kilometara po iznimno teškim uslovima.

“Sjećam se da je bilo vode do struka, a kiša je padala 24 sata bez prestanka. Od tada pa do rata, a i nakon rata, svake godine sam na Fruškoj gori. Zbog godina više ne učestvujem na dužim maratonima, ali su dionice od 20-30 kilometara i dalje moje omiljene”, dodaje Šakić.

Mont Blanc trebao biti samo jedan u nizu osvojenih vrhova

Bavljenje sportom i ljubav prema planinarenju svoj vrhunac je doživjelo olimpijske 1984. godine. Kada su oči svjetske javnosti bile usmjerene ka Sarajevu, oči Ante Šakića bile su usmjere na vrh Mont Blanca.

I prije početka uspona drugi učesnici ekspedicije su ga otpisali, ali Muhamed Gafić i Mehmed Šišić sa Šakićem su činili bh. ekspediciju u osvajanju najvišeg vrha Zapadne Evrope.

“Mont Blanc je tada za mene predstavljao nezamisliv izazov. Čovjek bez noge sanja o vrhu Mont Blanca, zvuči smiješno. Međutim, kada sam čuo da su prijave u toku, odlučio sam se prijaviti. Ljudi koji su me poznavali znali su za moje uspjehe s Igmanskog marša gdje sam bez noge i sa štakama gazio snijeg do struka, a Gafić i Šišić su pristali da budem član ekspedicije. Njih dvojica su vjerovali da ću uspjeti, a ispunili su i svoj cilj jer su prvi koji su čovjeka bez noge izveli na vrh Mont Blanca”, govori Šakić u razgovoru za Klix.ba te dodaje:

“Dionica je bila teška i za zdravog čovjeka, a kamoli za mene. Vremenski uvjeti i sreća od velikog su značaja, imali smo problema, bilo je životne opasnosti, ali uspjeli smo”.

Foto: E. M./Klix.ba

Foto: E. M./Klix.ba

Prilikom uspona na vrh Mont Blanca članovi ekspedicije drugih zemalja svijeta nisu vjerovali da će Šakić uspjeti. Svi su bili uvjereni da će neko na tom usponu poginuti, pa i Šakić, ali nije vjerovao da će to biti on, već neko drugi. Putovanje je trajalo desetak dana, a najveći izazov za Šakića bio je prelaženje Kuloara smrti na Mont Blancu u dva sata nakon ponoći. Na svu sreću, čitava ekspedicija je uz manje poteškoće uspjela osvojiti vrh Mont Blanca.

“Kada smo završili s Mont Blancom i kada sam postao prvi čovjek na svijetu koji je sa štakama osvojio vrh Mont Blanca, razmatrali smo i osvajanje Matterhorna. Međutim, krenuli su problemi po Evropi i nikada nismo ispunili naše želje”, dodaje Šakić.

Još uvijek učestvuje na maratonima širom regiona

Po dolasku kući, za učesnike bh. ekspedicije upriličen je doček, a Šakić je zbog svog uspona nekoliko puta proglašen sportistom godine Zenice i Jugoslavije.

Iako ima 68 godina, Šakić je i danas aktivan u planinarenju i drugim sportskim aktivnostima. Nakon osvajanja Mont Blanca bavio se fudbalom, stolnim tenisom, bio je prvak u višeboju, trenirao je plivanje i bez obzira na svoj fizički nedostatak, trudio se biti najbolji.

Foto: E. M./Klix.ba

Foto: E. M./Klix.ba

Kao sportski radnik vodio je Savez za sport i rekreaciju invalida Zenice te je sa svojim prijateljima osvajao zlatne medalje po brojnim takmičenjima četiri godine zaredom.

“Trenutno osvajam domaće planinske vrhove, a koliko sam zdrav i spreman govori činjenica da i danas mogu pješke otići na Smetove i vratiti se. Svake godine učestvujem na maratonima širom regije jer sam postao prijatelj s domaćinima koji zaista cijene mene i moje rezultate”, izjavio je Šakić za Klix.ba.

Za kraj razgovora Šakić je istakao kako svoje anegdote rado priča ljudima koji žele čuti priču o osvajanju Mont Blanca te je sve mlade pozvao da slobodno vrijeme ispune nekom aktivnošću.

“Ekstremni sportovi za mene su užitak i pravo zadovoljstvo. Svi koji se ne bave sportom, neka se bave bilo čime drugo u životu, samo neka im se život ne svodi na hodanje po objektima i ispijanje kafa. Da se nisam bavio planinarstvom i sportom, odnosno, da se nisam mogao baviti ovim zbog toga što nemam nogu, trudio bih se bar biti najbolji pjevač. Za sve je potrebna samo volja”, poručio je Šakić.



Preuzeto sa klix.ba